preskoči na sadržaj
Vijesti

BILI SMO NAJBOLJI ...FARMACEUTSKI TEHNIČARI 2011. - 2015.

Subota, 27. lipnja 2015., sedam sati u jutro, "Slavenovo" parkiralište, bus "Mirkec", mi kao 4.J, maturanti Srednje škole Koprivnica i najdraža nam razrednica.

Kao najbolji razred kroz četiri godine u Srednjoj školi, nagrađeni smo jednodnevnim izletom, destinacija po želji. Naš izbor bila je Opatija.

Uz usputna stajanja, stigosmo u Opatiju "bajnu". Prvo smo prošetali do Djevojke s galebom, kipa koji je simbol ovoga grada. Šetnju smo nastavili do najstarijeg hotela na Jadranu (prema navodima našeg vodiča izgrađen 1884. godine), hotela Kvarner. Nezaobilazna nam je bila njegova Kristalna dvorana u kojoj su se održavali brojni poznati događaji (Opatijski festival, Dora,...).

 


Napustili smo ovo velebno zdanje i krenuli prema Muzeju turizma. Usput smo pričali o kamelijama, u ljepoti čijih cvjetova nismo mogli uživati, jer smo stigli u vrijeme kad su već ocvale. U idiličnoj šetnji uhvatio nas je pljusak (već drugi od dolaska). U muzeju smo vidjeli jako puno zanimljivosti, ali i odigrali kviz o zaštiti prirode i ponašanju turista. Pokazali smo zavidno znanje.

Osim oku, trebalo je ugoditi i trbuščićima. Zelena laguna i ručak bili su idealna kombinacija za to.

I dok smo mi uživali u hrani, "nebo se otvorilo". I što sad? U cijeloj grupi bio je samo jedan kišobran (pogodite čiji)...i onda odlučismo- kupanje! Ipak, učinili su to samo oni najhrabriji ili naj.... Ostali su "na suhom" u društvu razrednice ispijali macchiata, sokiće i uživali u ljepotama ovog "bisera"  našeg mora, kako kaže pjesma.

"Mirkec" nas je čekao u 16 sati na dogovorenom mjestu i..Opatijo, do nekog novog susreta.

Na povratku dogovorili smo kratku posjetu Tower centru u Rijeci...kad smo već tu...

I svemu lijepom dođe kraj...kako su se kilometri nizali i kako smo bili sve bliže trenutku rastanka, pjesmu, šale i smijeh zamijenila je i pokoja suzica...ipak je to zadnji izlet, zadnje druženje 4. J.

Hvala svim profesoricama i profesorima na nesebičnom prenošenju znanja.

Hvala od srca razrednici Meliti Marinelli što nas je pratila kroz sve godine, što je bila uz nas u lijepim trenucima, ali i onim koje želimo zaboraviti.

Hvala ravnateljici Kseniji Ostriž što je prepoznala ono što smo bili kroz četiri godine i nagradila nas za sve naše uspjehe ovim lijepim putovanjem.

Sretni smo što smo ostavili trag u našoj školi, što će nas se ipak netko sjetiti po nečem dobrom i lijepom. Oprostite za sve nestašluke, kojima smo vas nekad manje, a nekad i više naljutili.

            Mi odlazimo, svatko svojim putem. Moramo. Dolaze "neki novi klinci" kojima želimo postizanje još boljih rezultata, još većih uspjeha od ovog što smo mi učinili. Mi smo pokazali da se može, ali potrebno je puno truda i volje. Za ostvarenje snova vrijedi se potruditi, zar ne?

Vaš 4. J



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Dejan Lovrenčić   datum: 3. 7. 2015.




preskoči na navigaciju